pisite_nam@blogotres.rs

Upoznajte Srbiju

Ovčarsko-kablarska klisura

DŽIN KOJI ČUVA ĆIRILICU

Stešnjena između Ovčara i Kablara, koji nisu visoki ali su dominantni svaki na svoj način, klisura se pojavljuje iznenada i namah osetite kao da ste zarobljeni - u jednu priču koja je van vremena, snažna, iako tiha, mirna, nekako pomirena u suprotnostima.

Ovčar je sav zaobljen, deluje pitomo, potpuno prekriven šumom, pa se i ne primećuje da je viši od stenovitog i robusnog Kablara.

Malo je krajeva iz kojih nosim takve utiske, koliko god puta da dođem. Ne odlazim nikad srećna, ali odlazim mirna, svaki put sa novim odgovorima. Interesantno, često me tamo dočeka kiša, a isprati sunce, pa imam utisak kao da sam položila ispit, pred planinama, onim što je iznad nas, a najviše pred samom sobom. Tako nekako deluje klisura, uhvati vas u tesnac, natera da se suočite sa sobom i pusti tek kad je sigurna da ste naučili.

Nigde me više kiše nije pokvasilo i manje mi smetala.

Viseći most

Od magistrale do planinarskog doma možete preko visećeg mosta. Siguran je, mada klimav i sa rupama među daskama, ali to se i očekuje od jednog takvog mosta, zar ne, inače kakva bi to avantura bila! Nekad ga pređem bez problema, a nekad mi zadrhte noge, pa mi dođe kao merilo trenutne hrabrosti.

Kad smo kod hrabrosti... Jednom prilikom, taman što sam prešla most, sva ponosna na sebe, gledam sa obale ljude kako se ukrcavaju na skelu bez ograda, posedali na klupice, smeju se, pričaju sa sveštenikom i međusobno, očigledno spremni za obilazak manastira uz Zapadnu Moravu, isploviše kao da su na najsigurnijem brodu na svetu. To je snaga i hrabrost vere, svake vere, u boga, u ljude, u ljubav, i što je najvažnije - u same sebe.

ovcar01.jpg

Ovčar - dobrota u pravom smislu
Mladi monah je primio cedulju sa imenima koja će se spomenuti tokom molitve. Žena je stidljivo upitala da li je sve u redu. Za trenutak mu je bilo neprijatno, kratko je udahnuo, malo stisnuo usne, a onda blago rekao: Sve je u redu, nego trebalo je ćirilicom. Hajmo sada zajedno da prepišemo...

Ova scena iz manastira Preobraženje, odakle počinje staza do vrha Ovčara, raznežila me je do suza, šta drugo očekivati od profesorke srpskog. Podigla sam pogled ka Kablaru, pravo ka isposnici Svetog Save i pomislila kako je sigurno naše pismo kada ga takav gorostas čuva.

Govore ljudi o strogosti ovčarsko-kablarskih manastira naspram blagosti i vedrine fruškogorskih. Kako bi i moglo drugačije biti, kada su nikli među stenama i usecima, razdeljeni padinama i Zapadnom Moravom koju skoro uvek zateknem u tamnim bojama. Manastiri čak ublažavaju klisuru, šire je nekako, upitomljuju svojim cvetnim vrtovima, uređenošću, toplinom.

Kako uđete na kapiju manastira Sretenje osetite da ste dobrodošli. Dva puta sam tamo našla spas od velike kiše. Dobrodošlica sestara uključuje čak i kolače, jednom sam probala posne, drugi put obične, jednako su bili ukusni. Iz Sretenja ponesem obavezno melem od propolisa i najbolje kupinovo vino koje sam ikada probala.

Od Sretenja do vrha Ovčara trebaće vam možda oko sat vremena (nisam pouzdana kada je vreme u pitanju, uopšte ne pamtim vreme i kilometražu, samo vidike i utiske), kroz šumu, na kraju treba savladati tek poneki kamen, ali pogledi koji vas dočekaju vredni su svakog truda. Prvi vidikovac gleda na meandre Zapadne Morave, a drugi, prostraniji, na Kablar i okolne planine.

Vratite se stazom koja vodi pored manastira Svete Trojice, da biste osetili magiju Ovčara u punom zamahu. Ovaj deo planine ima nešto bajkovito u sebi, zavijutke koji vas uvode u skrivene delove šume, izvore i potoke, guste šaputave krošnje... Ovčar je dobrota, u pravom smislu te reči, tako svaki put doživim ovu planinu i radujem joj se beskrajno.

ovcar02.jpg

Dominantni Kablar
Odakle god da pogledate sa Ovčara vidite Kablar, pa sam jedva čekala da čujem i njegovu priču iz prve ruke. Kablar je sa svojim stenama dominantan. Spolja gledano deluje da će ga biti teško osvojiti, ali kao i sve u životu, ima i on zaobilazne puteve kojima se na lakši način može stići do vrha. Popela sam se na Kablar u toku republičke planinarske akcije koju je organizovao PSD Železničar iz Beograda i to je jedan poseban doživljaj, jer dođu stotine planinara iz cele Srbije. Uživanje mi je da slušam različite dijalekte i prepoznajem tipične uzrečice za pojedine krajeve.

Nekome ne prija takva gužva na stazi, a mene raduju situacije kada i najmlađi i najstariji planinari imaju priliku da šetaju, jer znaju da će se ići polako i da je tu čitava četa drugova spremnih da im pomognu ako naiđe neka prepreka. Sam put do vrha je priča za sebe i koliko god puta da se penjete na istu planinu uvek je drugačije, jer kao što nikad ista voda ne teče Moravom, tako ni vi koji se penjete niste isti. Ili kao kad se ponovo čita već poznata knjiga, svaki put otkrijete nešto novo, i o sebi i o knjizi.

Kablar ima predivan vrh, stenovit, sa širokim pogledom na meandre Zapadne Morave i šumoviti Ovčar. Uživajte na vidikovcu, postavljena je široka platforma, tako da možete upijati prizore do mile volje, a i napraviti dobre fotografije, pod uslovom da je vedro.

ovcar03.jpg

Banjski potok
Jedno od mesta koja obavezno treba obići jeste Banjski potok. Pratite putokaze iz Ovčar banje i stići ćete vrlo brzo u oazu čudesne lepote od stena i vode. Za moje oči nema radosnijeg prizora nego kada na javi prepoznam prizore iz knjiga fantastike. Ovo ni najveštiji majstori specijalnih efekata ne mogu ovako da udese, priroda je moćnija od svakog ljudskog znanja i krajnje nepredvidiva. Ovakva čuda po pravilu se ukazuju iznenada, neočekivano, tragate, tragate i onda odjednom pred vama iskrsne predeo koji vas ostavi bez daha, takve lepote zaustavljaju misli i čine da osetite veliko strahopoštovanje. Huk vode preko kamena, klokotanje u tesnacu, iznad se čuju zvuci šume... samo vile nedostaju, rusalke i šumski duhovi. A možda i jesu tu, samo ih mi ne vidimo...

Sveta mesta
Ovčarsko-kablarska klisura sada ima 10 manastira, među kojima i Blagoveštenje u kome se zamonašio patrijarh Pavle. Postoji malo stroži kodeks oblačenja za posetioce, a vi dame, ukoliko zaboravite da ponesete svoje suknje, možete pozajmiti na ulazu. Svi gosti su dobrodošli, a monasi i monahinje uvek spremni da vam ispričaju priču o svojoj kući i odgovore na vaša pitanja.

U klisuri se nalazi i pećina Kađenica, za koju je vezana mučna priča o stradanju ljudi koji nisu hteli da se predaju Turcima. Desilo se to tokom Hadži Prodanove bune 1814. Turci su otkrili njihovo skrovište i zapalili ispred pećine vatru od svežeg lišća i granja kako bi ih dimom naterali da izađu. Nisu hteli da se predaju, ugušio ih je gust dim (kad), pa odatle i naziv Kađenica. Među stradalima su bila uglavnom deca, žene i stariji...

Ovčarsko-kablarska klisura je za mene džin, ne samo zbog svojih planina, nego i veličinom onoga što čuva. Videćete, kada u nju ulazite kao da se otvara, a okrenite se kada je napuštate, imaćete utisak kao da je zatvorila vrata. Prava čuvarka...

Brana Tarbuk

Malo je krajeva iz kojih nosim takve utiske, koliko god puta da dođem. Ne odlazim nikad srećna, ali odlazim mirna, svaki put sa novim odgovorima. Interesantno, često me tamo dočeka kiša, a isprati sunce, pa imam utisak kao da sam položila ispit, pred planinama, onim što je iznad nas, a najviše pred samom sobom. Tako nekako deluje klisura, uhvati vas u tesnac, natera da se suočite sa sobom i pusti tek kad je sigurna da ste naučili.

Pročitajte još